Blog

Uz dan pada Grada Heroja

Hvala ti, pišče, jer si ostavio stranicu nedovršenu i krenuo u još neotkrivene dijelove ove zemlje, kao i ljudskih duša.
Hvala ti, starice, jer ti je lice izbrazdala još jedna bora nastala od brige za protjeranu obitelj.
Hvala ti, susjede, jer si zaboravio na propisano neprijateljstvo i sjetio se kako su ti susjedi čuvali kuću dok si s obitelji ljetovao na moru.
Hvala ti, političaru, jer si mislio na čovjeka u zaboravljenom, nedostupnom selu. Na seljaka čije je polje kukuruza te jeseni ostalo neobrano.
Hvala ti, stranče, jer se nisi mogao pomiriti s nepravdom.
Hvala ti, medicinska sestro, jer je tvoje srce bilo veće od broja raspoloživih ležaja u lokalnoj bolnici.
Hvala ti, starče, koji si te hladne i stravom prožete noći posljednjega puta zaklopio oči da bi ponovno prolazio dobro poznatim šumskim putevima.
Hvala ti, oče, jer si znao da ne možeš ostati sa svojom obitelji ako želiš da ona obitelj ostane.
Hvala ti, majko, jer si zalijevala našu bašču svojim suzama. Suzama nade i suzama očaja.
Hvala ti djevojčice, jer si svoju šarenu učionicu zamijenila sigurnijim i vlažnim podrumom.
Hvala ti, mladiću, koji više nisi mogao biti junak.
 
Što bi nam rekle duše onih koji su  žrtvovali svoj život na bilo koji način, a znajući da postoji nešto veće od njega samog? Bi li nam odgovorile jednakom zahvalom za male stvari koje mi danas od sebe dajemo, a radi dobra sviju nas?  

Znati živjeti

Davanje daje život. Jer, živi smo onoliko koliko druge oživljujemo.

- p. Luka Rađa