Blog

Kako Božić miriše?

Božić.
Miriše poput snijega. Miriše mi na cimet, na kolače tek izašle iz pećnice. Miriše na bor, na iglice, na svježe naranče. Miriše na čaj od borovnice, na lješnjake i bademe… U meni se bude sjećanja na djetinjstvo, na zajedništvo, na obitelj, na pjesme koje smo zajedno pjevali, na igru…

Jučer sam odlučio prošetati gradom. Grad je u ovo doba prekrasan, posebno navečer. Tisuće lampica koje osvjetljavaju grad. Prošetao sam glavnim trgom, Cvjetnim, Zrinjevcem... Neki drugi miris uvukao se u sve to. Miris pečenih kobasica, miris kuhanog vina, miris poklona, miris kupovine, miris…
Ne volim taj miris.
Kad sam bio maleno dijete, uvijek sam maštao o tome što ću dobiti za Božić. Želio sam najveći kamion koji postoji, da bih se s njim mogao igrati na božićno jutro. Želio sam knjige (ima nas i takvih), tako da bih ih po cijele dane mogao čitati, želio sam plišanog medvjeda…
A, što bi ti želio za Božić?
Znam, nisi ni ti više dijete, ali, svejedno, što bi ti želio za ovaj Božić?
Skupi parfem? Zlatnu ogrlicu? Kožne cipele?
Novi mobitel? Video igru? Butelju vina?
Meni to ne miriše dobro. Ne miriše mi to na Božić.
 
A ja? Što bih ja želio dobiti za ovaj Božić. Nove hlače? Neku knjigu?
Ne, ovaj Božić želim davati, a ne primati.
A ti?
Zašto ovog Božića ne bi sakupio sve igračke koje imaš i dao ih onome koji nema?
Zašto ne bi nekome poklonio odjeću koja ti ne treba?
A ako to i nemaš, nekako sam siguran da imaš osmijeh.
Pokloni ga.
Poklon mi osmijeh.
 
A ti? Kako ćeš ove godine provesti Božić?
U kupovini? U zamatanju poklona?
Ja neću. Nećeš ni ti.
Ove ću godine Božić provesti s najboljim ljudima na svijetu. Odlučio sam otići među njih i znam da se neću razočarati. Odlučio sam otići k njima da bismo zajedno ispekli kolače. Odlučio sam otići k njima, da bismo zajedno mirisali na bor, na cimet, na radost. Da bismo zajedno pjevali.
Želim da mi ove godine Božić miriše na dječji osmijeh, na radosne usklike, na igru, ples, zabavu. Želim da mi miriše na meko dječje lice, na… Božić miriše na to.
To bih ja želio dobiti za Božić. Njih.
Želio bih dobiti ljude. Sve ljude.
Želim da svi imaju nekog za Božić. Da imaju nekoga zagrliti, da imaju s nekim pričati, da imaju s nekim pojesti kolačić, popiti čaj.
To bih ja želio.
 
Jer tako meni miriše Božić. Miriše mi na divne ljude, bili oni moji ili ne, bili oni bogati ili siromašni, bili oni sami ili ne. Meni Božić miriše na zajedništvo, na ljude, na bespomoćne, na odbačene.
Meni Božić miriše na ljude.
Na zajedništvo svih nas.
Jer svi smo jedno.
Braća.

Znati živjeti

Davanje daje život. Jer, živi smo onoliko koliko druge oživljujemo.

- p. Luka Rađa