Blog

Ti si, prijatelju moj, prosjak

Vidio sam jučer jednog neobičnog prosjaka.
Na glavi je imao šešir crne boje koji je savršeno pristajao uz kožnu jaknu. Savršena kombinacija kože i trapera. Uz to hlače crne boje napravljene od grubog materijala. Mirisao je na mošus pomiješan s limunom i mentolom. Nosio je uz to slušalice na glavi i takav je hodao zemljom.
Vidio sam jučer jednog neobičnog prosjaka.
 
A kakvog ti prosjaka vidiš dok se pogledaš u ogledalo?
Vidiš li se uistinu ili gledaš u nekog drugog sebe?
Kakvog čovjeka vidiš?                                                                                                               
 
Vidiš li čovjeka kao što sam i ja?
Čovjeka kojeg iz sna budi voljeno biće,
čovjeka koji se budi na mekom jastuku,
čovjeka kojem kapljice vode ispiru tijelo,
čovjeka koji ima posao,
čovjeka koji ima sve,
a opet nema ništa.
 
 
Pogledaj se u ogledalo.
Reci samom sebi: Ja poznajem ljubav.
Reci samom sebi: Lažem.
 
Zapitaj se što je ljubav.
Kakva je to prava ljubav?
Moć, koja vuče jake k slabima.
One koji se uspinju, onima koji padaju.
To je ljubav!
Znate li vi, što je to ljubav?
Ljubav je kad skinem svoj šešir koji nosim i dam ga onome koji ga treba.
Ljubav je kad skinem svoju jaknu i dam ju onome koji ju treba.
Ljubav je kad skinem svoje hlače i dam ih nekome koji ih treba.
Ljubav je kad dam sve svoje onome kojemu treba.
Sve svoje onome koji treba.
Od toga veće ljubavi nema.
 
 
Prijatelju, prosjače!
Opaši se dobrom voljom, uzmi ljubav u ruke, obuci se u radost i kreni!
 
Volontiraj!
Daj se drugima!
 
Jer prava je ljubav ona koja se prvo daje drugima, a onda sebi.
 

Znati živjeti

Davanje daje život. Jer, živi smo onoliko koliko druge oživljujemo.

- p. Luka Rađa