Novosti

Hvala što dolaziš

Te nedjelje, 14. prosinca 200 korisnika Pučke kuhinje primilo je svoj paketić čaja, par rukavica i par čarapa. Zajedno smo slavili misu. Zajedno smo pjevali i družili se uz zvukove vesele harmonike. Mi, volonteri Volonterskog centra SKAC i oni, naši prijatelji na rubu egzistencije.

Znali smo da Volonterski centar treba pokazati veliko i otvoreno srce u vremenu došašća. Tražili smo mjesto i vrijeme za našu predbožićnu volontersku akciju. Gdje bi bilo najbolje doći, kome je najvažnije pomoći… Ma ne ide to tako. Mnoga su mjesta i mnogi potrebiti. Krenuli smo redom.

Jedan od naših volonterskih timova svakog tjedna odlazi u Pučku kuhinju koju vode Misionarke Ljubavi. Znali smo da je mnogo potrebitih ondje, pogotovo nedjeljom kad ostale pučke kuhinje u Zagrebu ne rade. Velika ljubav i skromnost Misionarki potakle su nas da zavirimo u taj njihov kutić raja na zemlji. Raja, jer tolikom su ljubavi natopljene skromna kuhinja i blagavaonica, toliko blagosti u sestrama koje svakog žele napojiti. Kraj raspela u kapelici piše „Žedan sam“. Tako u svim samostanima Misionarki u svijetu piše kraj raspela: „I thirst“, „Tengo sed“ … Gledali smo tog Krista koji vapi, koji govori da je žedan. I željeli smo napajati mnoge koji su se tog dana našli u pučkoj kuhinji – žedne vode, žedne ljubavi, žedne pravednosti. Dvjesto ih je bilo. I nas dvadeset i pet. Ne znaš tko je žedniji. Vode. Vode žive. Ljubavi. Pravednosti. Krist raspeti bio je tamo, u njima i u nama, u Misionarkama. I sve nas napojio.

Radost na licima, pjesma, veselje, paketić čarapa i rukavica – da bude toplo ovog Božića, ove zime. Sestre Misionarke Ljubavi obaraju svojom jednostavnošću i skromnošću. Puno toga nas dotiče dok se kuhinjom širi miris kobasica i krumpira. Osmijeh i zahvalnost u očima starca koji je dobio čarape. Raspjevanost starca koji se, iz sveg glasa pjevajući „Inati se Slavonijo“, možda prisjeća svog doma… Stara baka koja nije dobila svoj paketić pa je došla pitati jesu li ostale još kakve rukavice za nju. Žena srednjih godina koja uživa u pjesmi i govori neka svi zašute jer ona želi slušati samo harmonikaša kako pjeva. Svi oni maleni, samozatajni koji su došli po svoj dnevni obrok.

Razmišljamo još o toj pučkoj kuhinji i o tome kako se upravo tamo događa prvi Božić ove godine. Daleko od lampica i buke. U svetosti sestara Misionarki i blagom pogledu najsiromašnijih. Hvala im što su došli u naša srca ovog došašća. Jer preko njih i Maleni Kralj će doći. Pripravili su mu mjesto. 

Znati živjeti

Davanje daje život. Jer, živi smo onoliko koliko druge oživljujemo.

- p. Luka Rađa