Blog

Kakva će biti berba?

Obično se moramo probuditi rano, prije no što sunce svane. Nakon od uzbuđenja neprospavane noći, uzimamo svaki svoju košaru i krećemo. Kad sunce počne provirivati iza obzora, mi već moramo biti tamo. Kakvo nas samo uzbuđenje čeka tih dana. Noge će nas boljeti od uspinjanja, ruke će biti crvene. Ali, sve se to zaboravlja – te neprospavane noći, taj dug hod, uspinjanje, bol – sve se to zaboravlja kada dobijemo ono što smo htjeli.
U mojem slučaju: jabuke.
 
Zima je.
Dobro, nije baš ona tipična zima, ali je zima. Hladno je, vjetar puše, snijeg je počeo padati. Ja sjedim za računalom i pišem ovo, pijem topao čaj i razmišljam o svojem životu.   
I počeo sam pisati o nekoj berbi.
Da, i ja se pitam što nije u redu s ovim.
Berba i zima ne idu zajedno.
 
Ali, što je s plodovima koji će nas otpratiti u vječnost? Što s onim što nas čeka nakon ovog života?  Kakvu ćemo košaru donijeti pred Gospodina?
 
Kad gledamo u svoje živote, vidimo da imamo sve što nam je potrebno. Imamo tople domove, tu toplinu vlastitih toplih kreveta, imamo dovoljno hrane, vode. Imamo sve što nam je potrebno da bismo se obukli, imamo sve što nam treba da bismo se zabavili, sve…
I onda ćemo jednog dana doći pred Gospodina i reći mu:
„Evo, Gospodine, donosim ti svoju košaru!“
„Što ima u njoj?“ pitat će nas On.
„Svega: moj topli dom, moj krevet, moja hrana, moja voda, moja odjeća, moja…“
 
A što će nam On reći?
„BACI TE SVOJE TRULE PLODOVE!“
 
Pitaš se kakva je tvoja dosadašnja berba? Koliko si toga uspio ubrati?
Ja bih rekao: premalo. Kao i ja.
 
Zato kreni. Nikad ne znaš kada ćeš morati donijeti svoju košaru. Siguran sam da ne želiš da bude prazna, ili još gore, puna trulih plodova.
 
Pitaš se i na kojim se stablima nalaze pravi plodovi. Ja znam.
Pravi se plodovi nalaze u davanju.
Izađi van!
Pogledaj oko sebe!
Ima toliko potrebitih!
Daj se! I tvoja će košara biti ispunjena finim, slatkim, divnim plodovima.

Znati živjeti

Davanje daje život. Jer, živi smo onoliko koliko druge oživljujemo.

- p. Luka Rađa