Blog

Korizma

Sjeti se čovječe da si prah i u prah ćeš se vratiti.

Možda vas je naslov ovoga teksta ngnao da pomislite kako ću i ja pokušati objasniti što se smije, a što ne smije u Korizmi jesti, piti i raditi. Ni sama u to nisam sigurna, tako da – ništa od toga. Osim toga, smatram da je stvar u tome da svatko od nas sam sjedne i promisli što za njega znači Korizma, a ne da ju prema tradiciji i ustaljenim navikama pokušava ''preživjeti'' ustvari ne shvaćajući njen smisao.

Nešto drugo mi zaokuplja misli, a to je rečenica kojom je svećenik popratio posipanje pepela po mojoj glavi na samom početku korizmenog hoda. Nije da ja prvi puta čujem te riječi niti prvi puta razmišljam o njima, nego sam ih jednostavno počela gledati iz nove perspektive. Razmišljam koliko je njihovo značenje u suprotnosti s današnjim trendovima koje mi mladi pratimo. Trendovima poput – moram ići u teretanu ako želim privući pažnju, moram imati najdrugačiju jaknu ukoliko se želim isticati, otići ću na plastičnu operaciju kako bih bila zadovoljna sama sa sobom... Mnogi će od nas pomisliti kako takvi trendovi ne moraju imati nužno loš predznak, ali ja smatram da to jednostavno nije ono za što nas je Bog predodredio. Stvorio nas je da, između ostalog, budemo svjesni da smo prah. Svjesni da je ono najljepše što za Njega, a i sami za sebe možemo učiniti -  nevidljivo i kao takvo ne može postati prah. Naše najplemenitije misli i djela uzdižu se u vječnost zajedno s dobrim djelima ostalih ljudi. Zato se ne bismo trebali bojati biti ponizni kao prah. To sigurno nije ono što je danas poželjno biti, ali za vječna mjerila – vrijedimo samo onoliko koliko smo za druge izgorjeli.

A izgorjeti za druge i biti ponizan nije lako. Nije lako odolijeti situacijama u kojima pred drugima možemo ispasti snažni, pametni i dobri. Nije lako biti primjećen, a da na sebi nemaš markiranu odjeću i šminku. Nije lako reći istinu kada je ona nepoželjna i nekome drugome neće biti ugodna. Teško je prihvatiti da će se sva moja postignuća i znanja jednoga dana zaboraviti i više neće imati nikakvu vrijednost. Da će moj fizički izgled u kojega sam ulagala toliko novca i vremena propasti. U mnoštvu drugih prioriteta, teško je shvatiti da je ljubav zaista jedina koja ostaje, i da ćemo jednoga dana biti vrednovani isključivo po tome koliko  smo se za života trudili provesti ju u djelo.

Znati živjeti

Davanje daje život. Jer, živi smo onoliko koliko druge oživljujemo.

- p. Luka Rađa