Volonterski timovi

Kuća Emaus

Tko volontira? U kući trenutno volontira šestero volontera, a to su Ana, Daniel, Katarina, Marija, Nada i Elena. Sve nas jako ispunjava volontiranje, djeca su nas prihvatila i imaju povjerenje u nas. Volimo ići u Dubec bez obzira što neki od nas putuju do Kuće sat i pol i to samo u jednom smjeru. Iako nekada nemamo vremena koliko je potrebno ili imamo drugih obaveza, faks, učenje, itd. volimo svoje vrijeme odvojiti za njih jer nema ničega ljepšega od osmijeha na njihovom licu. Normalno, ne možemo zanemariti svoje primarne obaveze, studij, posao, ali se možemo odreći facebooka, raznih kompjutorskih igrica ili dugih sjedenja na bespotrebnim kavama i družiti se s djecom. Malo o kući Emaus Kuća Emaus počinje s radom 1993. godine, a od 2007. godine osnovna djelatnosti kuće je- skrb za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi od sedme godine života pa do završetka srednjoškolskog obrazovanja. Štićenici doma? Štićenici kuće Emaus su djeca od 9 do 19 godina. Kuća skrbi o njihovom stanovanju, prehrani, odijevanju, održavanju osobne higijene, briga o zdravlju, čuvanju i odgoju, obrazovanju, njezi, radnim aktivnostima, korištenju njihovog slobodnog vremena. Koje aktivnosti provodimo sa štićenicima? Vodimo djecu na razne utakmice; do sada su to bile hokejska i nogometna utakmica, pomažemo im u učenju iako je to zadnja stvar koju bi oni radili, igramo zajedno razne društvene igre, slažemo puzzle, slavimo njihove rođendane s njima, savjetujemo ih… Osvrti volontera „Djeca imaju sve u toj kući; toplo im je, imaju mobitele, koliko sam mogla primijetiti hrana im je dobra, imaju kompjutore, putuju i idu na zajedničke izlete, sportske utakmice, ali nemaju ono najvažnij - roditeljsku ljubav i podršku. Razni sponzori koji im kupuju (skupe) poklone, ne mogu to nadomjestiti, ali, mi, volonteri, možemo izdvojiti dio svojeg slobodnog vremena i s ljubavlju se posvetiti djeci, podučiti ih nečemu, biti im podrška i brinuti se o njima u granicama koliko nam to zakon dopušta.“ Elena „Volontiranje je nažalost nepravedno zapostavljeno iako ono može pružiti velike i pozitivne promjene i mi volonteri možemo uvijek pružiti potporu i ruku pomoći. Zamislite kako bi društvo izgledalo da imamo više volontera, ne samo po humanitarnim organizacijama, već u našoj neposrednoj okolini, gdje god se stvori potreba za dobrovoljnim radom. Volontiranjem ispunjavam sebe, jako sam sretna što djeci mogu ispuniti trenutke veseljem i popuniti onu prazninu koju nikakvi pokloni niti materijalno dobro ne može.“ Nada „To su anđeli svijeta bez ljubavi. Djeca koja ne znaju što je ljubav i što znači biti voljen. U ovih par mjeseci volontiranja ta djeca postali su moji prijatelji. Druženjem s njima ne mogu izbrisati prazninu koju imaju, ne mogu nadomjestiti roditeljsku ljubav, ali im mogu i želim pomoći da vjeruju u sebe. Da spoznaju da je dati ljubav jedini način da je natrag dobiju. Da se trude postati samostalni, hrabri i odgovorni ljudi koji će svojoj djeci moći pružiti ljubav, ljubav koju oni nikada nisu imali. “ Katarina „Vjerujem da je istina ono što je jednom poznati političar rekao: da je moralni test nekog društva na koji se način ono ponaša prema onima koji su u bilo kojoj vrsti potrebe. Iako na početku volontiranja nisam znala kako će sve izgledati, mogu reći kako za sada imam pozitivna iskustva i vjerujem kako im naša mala pomoć i prisutnost znače. I kad ponekad pomislimo da je ono što radimo gotovo beznačajno, uvijek se sjetim riječi Hellen Keller: 'Ja ne mogu učiniti sve, ali mogu učiniti nešto i zato što ne mogu uciniti sve, neću odbiti ono što mogu učiniti.'“ Ana

Znati živjeti

Davanje daje život. Jer, živi smo onoliko koliko druge oživljujemo.

- p. Luka Rađa