Volonterski timovi

Ne radimo puno, a fotkamo se još više

Kad nas je SKAC outsourcao JRS-u nismo znale ništa osim da ćemo raditi s azilantima. Jesu li azilanti isto što i izbjeglice? Gdje su smješteni i što rade kada ništa ne rade? S kakvim se uzbuđenjima u vidu hrvatske birokracije susreću? ŠTO JE UOPĆE JRS?

Nakon mjesec dana malo smo pametnije oko tih tema. Znamo da je JRS (punog imena Jesuit Refugee Service) međunarodna katolička organizacija čija je misija pratiti, služiti i zagovarati izbjeglice u čitavom svijetu. Zagreb je samo jedan od dvanaest europskih gradova s uredom JRS-a koji djeluje na području regije (Hrvatska, Makedonija, Kosovo), a smješten je u Dugavama u hotelu Porin, prenamjenjenom derutnom hotelu Hrvatskih željeznica gdje su smješteni i tražitelji azila.

Ondje smo i mi (Deborah, Arijana, Ana T., Maria, Paula, Ana H., Katarina), uz naše šefove, Janka i Tvrtka, započele svoje upoznavanje s načinom života i potrebama tražitelja azila.  Stanovnici hotela su šarolika skupina migranata, a dolaze iz zemalja arapskog proljeća, Sirije, Afganistana, Kameruna, Nigerije… i vjeruju da je Hrvatska zemlja u kojoj ih čeka sigurnija budućnost. U Porinu je smješten samo dio izbjeglica, odrasli muškarci, dok su žene i obitelji smještene u prihvatilištu u Kutini, a dio u zatvorenom prihvatilištu u Ježevu.

Vrijeme im u Porinu ne protječe brzo: mogu se uključiti u aktivnosti organizirane od strane drugih udruga, kao što su učenje hrvatskog i engleskog jezika, teretanu, stolni tenis... Ali tih aktivnosti nema puno, bez televizije i interneta su, pa im malo toga može odvući misli od problema s kojima se susreću tijekom postupka traženja i dobivanja azila: komplicirane birokracije i sporog sudstva, nedostatka potpore sustava i neprihvaćenosti u društvu. Problemi koje je JRS definirao kao glavne i u kojima im mi možemo pomoći su posredovanje u traženju stana za osobe kojima je odobren azil, pristup Internetu, računalna poduka, učenje tradicionalnih vještina i senzibilizacija javnosti o problemima izbjeglica.

Sitnim i sigurnim koracima pokušat ćemo odgovoriti na njihove potrebe. Sljedeći tjedan otvaramo vrata računalne učionice u Porinu za korištenje interneta i organiziramo računalne radionice! Za kraj jedna vijest koja nas je posebno razveselila: Ana i Arijana, volonterke koje su zadužene za traženje stana osobama kojima je odobren azil, pronašle su smještaj za jednog od naših novih prijatelja, i to u Zadru! Puno sreće mu želimo na novom poslu, u novom stanu i novom gradu. Nadamo se da će i traženje stana za preostale korisnike biti uspješno. Bože pomozi! :D

Znati živjeti

Davanje daje život. Jer, živi smo onoliko koliko druge oživljujemo.

- p. Luka Rađa